Boba Đuderija dixit

Možeš bez svega, ako moraš. Psihijatri tvrde da treba riješiti sve. Svakom reći, dati njegovu porciju. A ti s vremenom od svih porcija onemoćaš, od priča gdje si glavni lik bez prilike da se braniš. I priče rastu, sudjelovao ti ili ne. I što je fabula nevjerojatnija, ti si sve tiši. Fabula nadraste sve što ti stvarno jesi i sve što si ikad bio. Nadrastu te ljudi kojima si bubreg htio dati, pa pospremiš te svoje smiješne, nikom potrebne organe, uključujući srce i ušutiš, uredno spakiraš iluzije, rane, nesporazume, teške riječi i put pod noge. Kao Čarli Čaplin sa zadnje Feralove naslovnice, pomalo klimavo, al' vedro. Možeš i zviždukati. U susret ti dolaze novi ljudi, klimoglav, osmijeh, ruka, rame, srce, bubreg? Uvijek ponovo. Blentavo, neumorno. Pomalo klimavo, ali vedro...