Translate

уторак, 7. март 2023.

Krzneni ljubimci da ili ne? Daaaaaaaaaaa

“Ne ozlediti našu skromnu braću naša je prva dužnost prema njima, no nije dovoljno zaustaviti se na tome. Mi imamo uzvišeniju misiju – služiti im kad god  je to potrebno. Čovek koji bi isključio bilo koje Božje biće iz okrilja samilosti i saosećanja, isto bi se tako ponio i prema drugom čoveku.”

Sveti Franjo Asiški

















Za nasilje nad životinjama tek opomena ili globa

Malom Snupiju sipali kiselinu u usta
Članovi Udruženja za zaštitu životinja "BETA" iz Zaječara doživeli su šok kada su miroljubivom psu Snupiju u junu 2019. godine otvorili usta i ugledali spržena nepca! A Snupi je možda samo malo više lajao…

Izrešetani poni i magarac na salašu
Na svom salašu Petar Rašeta zatekao je jeziv prizor u novembru ove godine. Naime, u ograđenom dvorištu ležali su, mrtvi poni Zlatko i magarac Julije, ljubimci brojne dece, redovnih i najčešćih posetilaca Malog Petrovog salaša, koji se nalazi u blizini Banje Junaković kod Apatina.

Maloletnik bacio štene sa mosta u reku kod Dimitrovgrada

Zvala se Dobrila, volela je đake, a oni su joj došli glave! Navijali su do poslednjeg atoma njene snage!

Zar tako treba? Ima li opravdanja za ovakve postupke? Srećom da ima i drugačijih primera. Pogledajte!

Pravili zimske kućice i ležajeve za napuštene mačke i pse

Mali volonteri: Deca čitaju psima koji su stidljivi i uplašeni

MJAU-VAU EKSPERT namenjen deci školskog uzrasta. Kroz ovaj program deca, kroz teorijske i praktične vežbe, uče kako pravilno da prilaze životinjama, kako da se ponašaju u susretu sa nepoznatim životinjama (čoporom pasa i sl.) i mnoge druge korisne stvari. Program je zamišljen tako da se pored pravilnog ophođenja prema životinjama, deca nauče i pravilnom odnosu prema životnoj sredini.

Zahvaljujući inicijativi „Spasite prepelice – prijavite vabilice!“ proglašena je zabrana lova na grlice i prepelice do 2025. godine

Znamo li šta je to empatija? Da li je to ljubaznost? Sažaljenje? Saosećanje? Da li smo svesni tuđih osećanja, sreće ili nesreće, tuge ili boli, dok ih ne osetimo na sopstvenoj koži?

Empatija je sposobnost da emocionalno razumemo šta drugi ljudi osećaju, vidimo stvari sa njihove tačke gledišta i zamislimo sebe na njihovom mestu. Stičemo je kroz lično iskustvo i praksu za koju nam je potrebna emocionalna inteligencija jer ona gradi veze između nas i drugih ljudi.

Između nas i drugih ljudi? A između nas i drugih živih bića? Šta kažete da izujemo svoje cipele i da uđemo u šapice? Ili kandže? Slabe - jake, svejedno. Da zamislimo da smo seme iz koje iznikne cvet? Mislite da nisu naš broj? Bez brige! To je samo metafora koja treba da nas podseti da nismo jedini na planeti koji dišemo, jedemo i pijemo, patimo, uživamo, volimo. Nauče nas odmalena da su biljke i životinje, baš kao i mi, živa bića. Pa zar onda ne treba da i sa njima saosećamo?  Jer, kao je rekao Franjo Asiški:

“Ne ozlediti našu skromnu braću naša je prva dužnost prema njima, no nije dovoljno zaustaviti se na tome. Mi imamo uzvišeniju misiju – služiti im kad god  je to potrebno. Čovek koji bi isključio bilo koje Božje biće iz okrilja samilosti i saosećanja, isto bi se tako ponio i prema drugom čoveku.”

Da li se sa empatijom rađamo ili je možemo razviti tokom života?

Da bismo bili u stanju da osećamo empatiju, neophodna je socijalizacija. Empatični i socijalizovani se ne rađamo. Te sposobnosti se uče i razvijaju  tokom života. Mala deca, nesocijalizovana, usredsređena na zadovoljavanje svojih potreba i zadovoljstava, nemaju nikakvo saosećanje za druge, već ih roditelji uče da nije u redu udariti macu jer je udarac boli baš kao i njih, da je jednogodišnji pas još uvek onaj isti psić, u novom, sada većem krznenom odelu, kojem je potrebna ista briga i pažnja.  Da i kokoška i guska znaju da se grle sa čovekom, da ima gorila koje su spremne da od ostatka čopora zaštite ljudsko mladunče “zalutalo” u njihov prostor...

Deca lako razvijaju empatiju sa životinjama. Razumevanje koje se javlja sa novim spoznajama pomaže im da savladaju razne strahove, da se oslobode stereotipa, da  zavole i one životinje koje se tradicionalno opisuju pridevima zli, gadni, štetočine. Da ne bude zabune, lav nije maca koju možemo iz ruke hraniti, medved sluša Mašu samo u crtanim filmovima, odbegli panter nije Bagira, kobra je otrovna zmija koja ne igra uz muziku već zauzima odbrambeni stav i pokušava da se brani od neprijatelja. I da, slon nije umetnik da slika. Besan ubija. Ali kad izgubi partnera ili ostane bez mame, plače. I zato, ostavimo ih na miru, pustimo da žive svoju slobodu, ne mešajmo se u njihove odnose jer će ih uspostaviti sami prema zakonima prirode. Dovoljno je da ne narušavamo njihova staništa. I da im se divimo. Zbog snage, spretnosti, urođene snalažljivosti, ljubavi i brige koje osećaju prema svojoj mladunčadi. 

Emocionalno opismenjavanje dece, neophodno za razvoj empatije, počinje od malih nogu. Kroz razgovor, čitanje priča i pesama za decu, kroz igru i, ne zaboravimo, ličnim primerom.  Sećamo se Mire koja mora da objasni svojoj maci da za mačke nema škola? Ko od nas nije zaplakao zbog keruše čiju je decu bezdušni vlasnik strpao u vreću i bacio u vodu? A šta kažete na priču o srećnom careviću i lastavici dobrog srca? Slavuj je, sa trnom u srcu, krvlju platio crvenu ružu. Ako nam ovi primeri nisu dovoljni da nas podsete na žrtve na koje su spremne, zbog svoje bezuslovne ljubavi prema dvonožnom, mislećem srtvorenju, ti divni višenožni prijatelji, da probamo ovako.



10 razloga zbog kojih treba da imamo kućnog ljubimca

Pružaju  nam bezuslovnu ljubav i uče nas da volimo.
Uvek su raspoloženi za druženje.
Ne odaju nikom naše tajne.
Ništa od nas ne traže i kad nam se ne priča oni ćute.
Uz njih se ne osećamo usamljeno.
Leče našu tugu.
Nasmeju nas i kad nam nije do smeha.
Uz njih postajemo odgovorni.
Čine nas zadovoljnijim i srećnijim.
Rasteraće svaki strah.

Krzneni ljubimci da ili ne? Daaaaaaaaaaa





























Jeste li primijetili da uspostavljaju kontakt lako kao nekad još samo ljudi koji vole i čuvaju pse?

Cezar je kul. Došao je kao beba, odlučan da nas usvoji i ostane. Voli on nas, ali još više voli slobodu. Pa skita.  Ne može ga zaustaviti nijedna prepreka. Nepogrešivo pronađe rupu u zidu i ogradi. Sve ulice su njegove. Ima i omiljene kafee.  Gizdav i bez povodca i na povodcu. Šeta on visoko uzdignuta repa. 

Autor teksta: Vesna Perić
Foto: Predrag Grujić

Нема коментара:

Постави коментар

Školski časopis

T E H N O P I S  11 Na svom putu naiđeš na razne prepreke, al ih savladaš ako želiš.