O usamljenosti
Dozvoli da dodam nešto: Usamljen možeš biti iz više razloga. Zato što si sklopljen takav i koliko god se trudio da savladaš stidljivost, nesamopouzdanje i nesigurnost, ne ide. Zato što si iskorijenjen, svojom ili tuđom voljom, iz vlastite, tebi prirodne sredine pa u novoj živiš kao riba na suvom. Zato što ne umiješ ili ne želiš da se prilagodiš novom okruženju. Zato što si dođoš taman se pomjerio dvije ulice niže. Jer je sredina zatvorena i ne prihvata novopridošle. Zato što si drugačiji, štrčiš. Zato što si oprezan, naučen da polako sklapaš poznanastva i gradiš odnose pa te proglase za uobraženog i arogantnog. Zato što se umoriš od ljudi i buke koju prave oko tebe. Zato što ti dosadi da se daješ, trudiš oko drugih koji ne znaju to da cijene pa te bace kao istrošenu maramicu koja im više ne treba. Zato što živiš brzo i nemaš vremena ni za šta i ni za koga. Zato što skontaš da ti je prijatnije uz knjigu nego na kafi sa nekim ko obožava da sluša sebe dok priča a tebi je namijenio ulogu slušaoca. Zato što živiš u svijetu u kojem su vrijednosti izvrnute kao čarape, empatija ne postoji, solidarnost, odanost i pružena ruka su, ako ne zaboravljene, sigurno jesu skrajnute vrline. Zato što si svjestan da su i drugi oko tebe usamljeni, ali nemaju hrabrosti da to sebi priznaju već se lažu da, srećom, nisu luzeri kao ti, tako vidljivo u prostoru usamljen. Zato što na svijet dolaziš sam i sa svijeta odlaziš sam. A ono vrijeme između provodiš kako moraš ili kako hoćeš. Usamljen ili u društvu usamljenog. Na isto dođe.
Нема коментара:
Постави коментар